Tijekom napornog dana, ramena automatski postaju viša, vrat se skraćuje, a prsa se sužavaju. I premda to možda ne primjećujemo, pozadinski umor se nakuplja upravo tu.
Spori kružni pokreti ramena – vrlo nježni, bez trzaja – podsjećaju tijelo da nema prijetnje. Tijekom ove geste, mišići leđa počinju “otpuštati” napetost. Disanje postaje dublje. Lopatice se šire. I u mislima mi se pojavljuje čudno olakšanje: ne moram cijeli dan držati za sebe.