Na kraju dana, tijelo ponekad ne razumije gdje su mu granice. Leđa su mi napeta, ali nemam se na što nasloniti. Osjećaj “da sve držim sam/a” stvara neprimjetan pozadinski pritisak koji se odražava u disanju, rukama, čak i u glasu.
Naslonite se na zid. Osjetite kako čvrsta ravnina podupire svaki kralježak. Raširite lopatice. Ostanite nekoliko minuta. A onda tijelo samo od sebe počinje smanjivati tonus: ramena prestaju visjeti u zraku, vrat više ne drži težinu, trbuh se lagano spušta. Osjećaj zaštite bez riječi.